Razvoj i afirmacija socijalnog poduzetništva u svijetu
O RAZVOJU I AFIRMACIJU U SVIJETU
Razvoj i afirmacija socijalnog poduzetništva u svijetu
Načela socijalnog poduzetništva stoljećima su vodila djelovanje filantropa, uključujući i one koji se danas nazivaju venture filantropima. Prvi počeci socijalnog poduzetničkog djelovanja (Johnson, 2003) bilježe se u Viktorijanskim privatnim bolnicama iz druge polovine devetnaestog stoljeća. Najpoznatiji primjer dolazi iz zemalja Trećeg svijeta, iz Bangladeša, 1976. godine Muhammad Yunus, inače član Ashoka Global Academy osnovao je banku za siromašne pod nazivom „Grameen Bank“. Odobravanjem mikrokredita, koji predstavlja jedan od načina izlaska iz kruga siromaštva, ali i pružanjem ostalih finansijskih usluga i informacija. Grameen Bank pokušava naći način kako da pomogne siromašnima da započnu svoje vlastite samoodržive projekte. Oblici socijalnog poduzetništva javljaju se i u Sjevernoj Americi. Ideju o socijalnom poduzetništvu osnovao je Bill Drayton, i to način što je osnovao zakladu Ashoka 1980 godine u Washingtonu. Njegov cilj je bio stvoriti platformu za temeljnu potporu socijalnim poduzetnicima, odnosno onim poduzetnicima koji imaju socijalnu viziju. Upravo ova njegova zaklada je bila podrška drugima da otvore zaklade koje su način djelovanja u Americi, za razliku od Evrope koja djeluje na drugi način, to jest unutar okvira civilnog sektora. Postoje i druge zaklade, kao što su Zaklade Skoll, Schwab, Acumen Fund, zaklade za socijalno poduzetništvo i druge.
Socijalno poduzetništvo javlja se i u Evropi, i to prvo u Italiji kasnih osamdesetih godina prošlog stoljeća, te se kasnije proširio i na druge evropske zemlje. U evropskim zemljama u kojima nije stvoren specifično-organizacijski oblik, socijalno poduzetništvo se javlja u različitim oblicima – humanitarnim organizacijama, fondacijama, zadrugama, udruženjima, organizacijama uzajamne pomoći, centrima za zapošljavanje i slično. Najčešći oblici koji se pojavljuje su zadruge i udruženja. Od zakonske regulative u državi zavisi izbor organizacijskog oblika, to jest da li zakon dozvoljava neprofitnim organizacijama bavljenje tržišnim aktivnostima i u kojoj mjeri. Socijalno poduzetništvo može se javiti u bilo kojem području djelovanja koje ima socijalnu svrhu, ali pokazano je da se najviše u Evropi pojavljuje u dva glavna tipa djelatnosti: integracija u tržište rada i usluge socijalne brige u zajednici.
Socijalna preduzeća fokusirana na radnu integraciju javljaju se u skoro svim evropskim zemljama, a većinom su se formirala iz nekadašnjih skloništa za nezaposlene ili zaštitnih radionica kojima su se organizovale različite proizvodne ili uslužne djelatnosti. Ovakav oblik poduzetništva je nazvan „socijalno preduzeće za radnu integraciju“ (Work Integration Social Enterprise – WISE), a podrazumijeva sve oblike zapošljavanja osoba slabijeg položaja na tržištu rada ili onih koje su s njega potpuno eliminirane, kao npr. osoba sa invaliditetom, žena i drugih.
Socijalni poduzetnici se susreću sa velikim problemom kao što je početni kapital i zato je ovakav vid pomoći jako značajan za razvoj. Pionirski program istraživanja i podučavanja socijalnog poduzetništva pod nazivom ”Social Enterprise Initiative” pokrenut je 1993. godine od strane Harvard Business School. Snažniji razvoj dostigao je nakon 1995. godine u akademskoj zajednici i u nastavne programe od strane J. Gregory Dees, koji se smatra jednom od značajnijih osoba za definisanje pojma socijalnog poduzetništva. Pored ovoga on je prva osoba koja je održala predavanja iz socijalnog poduzetništva.